
Kontol-frikovi su osobe koji imaju potrebu da uvek drže stvari pod „kontrolom“, i obično nisu svesni ove svoje potrebe i nemaju loše namere. Ovakve osobe su „opsednute“ idejom da sve bude savršeno, ali pod njihovim nadzorom i kontrolom. Imaju utisak da, ako oni nisu prekontrolisali situaciju ili neki posao u kome učestvuju, neće sve ispasti kako treba. Ova, njihova potreba, iako je dobronamerna, ostavlja loše posledice na članove porodice, kao i na kolege i prijatelje. Glavna, nesvesna igra kontrol-frikova je da sve radi iz ljubavi i brige za druge, a istina je ustvari da sve radi zbog sebe i svoje nesigurnosti.
Ovo su neke od osobina kontrol-frika:
Ne može se pouzdati u bilo koga. Sve najbolje radi sam.
Uvek želi da zna sve detalje.
Od sebe i od drugih trazi previše.
Smatra da je uvek ili vrlo često u pravu.
Primećuje ono loše, pre nego dobro.
Često daje savete drugima, čak i kada mu niko ne trazi savet.
Tačan je i precizan.
Uvek dolazi na vreme ili i ranije.
Nikada se ne opušta u kući ili na poslu.
Mogući uzrok potrebe za kontrolom!
Ova opsednutost kontrolom najčešće potiče još iz detinjstva, a uzrok su obično neki strahovi, zbog kojih se oseća nepoverenje u sebe i u druge ljude. Naročito, ako su rasli uz roditelja, koji je takođe bio kontrol-frik, i sami će imati potrebu za kontrolom. Takođe i deca strogih, autoritativnih roditelja, koja su navikla da uvek budu pod kontrolom, će i sami postati takvi, jer ne znaju da može drugačije. Naučeni da nikad nisu dovoljno dobri, da uvek može bolje, imaju problem sa samopouzdanjem i poverenjem u svoje. I baš zato se trude da budu još bolji i još uspešniji, smatrajući da, ako se samo malo opuste, i dozvole da drugi uradi nešto za njega, neće biti dovoljno dobro. Dešava se da i deca o kojoj su roditelji nedovoljno vodili računa, i nisu im posvećivali pažnju, postanu kontrol-frikovi, jer nesvesno žele da isprave greške svojih roditelja. Oni su vrlo često, kada dobiju svoju decu, preterano brižni i osećajni.
Uvek kritikuju i pametuju u „najboljoj nameri !“
Osobe, koje imaju potrebu da kontrolišu sebe i druge su uvek perfekcionisti, uvek primete ono loše, nikada nisu zadovoljni i često kritikuju druge.
Ljudi opsednuti kontrolom su ubeđeni kako pomažu drugima da postanu bolji, a ono što se događa je, da veoma opterećuju svoje prijatelje, porodicu i kolege. Stvaraju nesigurne osobe, narušavaju im samopouzdanje i poverenje u sebe.
Kontrol-frikovi su odlični radnici, posvećeni, pouzdani, uvek tačni i precizni. Uvek „drže stvari pod kontrolom i nikada ništa ne prepuštaju slučaju“. Nikada se ne opuštaju, ne znaju da uživaju, uvek su u grču da nešto ne pođe po zlu. Ukoliko su šefovi, znaju biti veoma naporni svojim poodređenima. Traže od njih previše, uvek su nezadovoljni i imaju potrebu da kritikuju i pametuju.
Razumna briga i kontola je normalna stvar!
Dok čitamo ovaj tekst, većina od nas će prepoznate barem jednu osobinu kod sebe. Međutim, to ne znači da ste vi pravi kontrol-frik. Najčešće se u ovom obrazcu ponašanja mogu prepoznati roditelji. Sasvim je prirodno i normalno da roditelji brinu za svoju decu, kontrolišu ih i daju savete i kritike. I sve dok se to dešava u nekim granicama, i dok tolerišete da i dete ponekad bude upravu i dozvoljavate mu neke stvari koje su van vaše kontrole, uz poverenje, vi nemate problem.
Kontrol-frik je osoba koja želi da kontroliše druge ljude, upravlja njihovim životima i odlučuje umesto njih. Smatra da je nepogrešiva i da bez njene provere ništa neće biti dobro. Ovakav način ponašanja veoma je naporan za sve, a posebno za samu osobu koja je opsednuta kontrolom.
Kontrol-frik je neshvaćen i neprihvaćen od društva!
Retko sami osveste svoj problem. Dolaze na terapiju zbog loših odnosa sa drugima, žale se da ih niko ne razume, ne sluša, ne uvažava njihovo mišljene, a oni, ustvari samo brinu za druge. Čak i kada i m kažete da su osobe koje vole da kontrolišu sebe i druge, često su u neverici i teško se mire sa tim.
Hipnoterapijom ili Peat-om puštamo kontrolu iz podsvesnog uma!
Hipnoterapija ili PEAT metod su odličan izbor za ispravljanje ovakvih obrazaca ponašanja. Čak i kada su svesni svog problema, oni nisu u stanju da ga reše. Često kažu“ Ja sam takav i to je jače od mene“. Baš zato, što konrtol-frikovi nesvesno igraju svoju igru, a obe psihološke metode, koje mi primenjujemo rade na podsvesnom nivou. Hipnoterapijom ili Peato-m ćemo dopreti do podsvesnog nivoa uma i rešiti problem. Naučiće da se opuste, shvatiće da „ništa ne mora i da ništa ne treba“, da mogu da otpuste grč i daju sebi dozvolu da uživaju u poverenju i lepim stvarima u životu. Steći će poverenje u sebe i samopouzdanje.
Tek kada otpuste potrebu za kontrolom, biće oduševljeni svojim novim, rastućim osećanjem pozitivnosti i sreće. Imaće utisak da su se svi ljudi promenili i da se ponašaju baš onako kako je poželjno.
Ustvari, mi ne možemo nikoga promeniti, ne možemo menjati ceo svet i sve ljude. Možemo promeniti samo sebe. Jer kada promenimo sebe, svoj pogled na te ljude,događaje,situacije, i odnos drugih ljudi, u našim očima se mjenja prema nama. Jer sve je u nama, našem načinu razmišljanja i reagovanja.