Šta su emocije?
Emocije su psihička funkcija čovečijeg mozga i definišu se kao sposobnost čoveka da uspostavlja specifičan odnos prema informacijama koje ga stalno bombarduju. Informacije mogu da budu spoljašnje i unutrašnje. Spoljašnje informacije dolaze iz spoljašnje sredine, od ljudi, događaja, pojava… Unutrašnje informacije su impulsi iz našeg tela ili naše misli. Emocije se dele na:
- Primarne emocije (radost, žalost, strah, gnev)
- Emocije koje donose samo ocenu na primer (strah, ponos, osećanje krivice…)
- Emocije koje se odnose na čulnu stimulaciju (bol, užas, uživanje…)
- Emocije koje se odnose na druge ljude(ljubav, mržnja, sažaljenje…)
- Emocije koje se odnose na procenjivanje(humor, lepota, čuđenje…)
Emocije nastaju u delu mozga koji se naziva limbički sistem. Emocije su, može se slobodno reći, najvažnija psihička funkcija.
Prema svakoj informaciji bilo da ona kod nas proizvodi osećaj ugodnosti ili neugodnosti, hteli mi to ili ne, mi imamo određeni emotivni odnos. To znači da emocije same po sebi nisu ni pozitivne ni negativne, već da one predstavljaju naše reakcije na događaje iz spoljašnje sredine ili u nama, koje procenjujemo kao dobre (pozitivne) ili loše (negativne) po nas. Zdrave emocije su one koje nam pomažu da ostvarimo svoje ciljeve dok nas nezdrave ometaju u dostizanju ciljeva. Nezdrave emocije su: anksioznost, panika, depresivnost,bes, osećanje krivice itd… Nezdrave emocije duže traju u njihovoj osnovi je iracionalan način razmišljanja, dok su zdrave emocije prolazne i u njihovoj osnovi je racionalan način razmišljanja.
Ako smo mi procenili neku situaciju kao negativnu, na nju možemo reagovati na zdrav način (negativne emocije) ili na nezdrav način(nezdrave emocije). Cilj hipnoterapije je da mi naučimo klijenta da prepozna negativnu situaciju i na nju reaguje negativnim emocijama umesto nezdravim. Primer: ako izgubimo nama blisku osobu mnogo je korisnije za osobu da bude tužna nego depresivna i očajna. U ovom slučaju tuga je zdrava emocija, depresija i očaj – nezdrava emocija. Često se postavlja pitanje zar nije tuga simptom depresije i u čemu je tu razlika? U osnovi depresije je iracionalan način razmišljanja.
Tuga – obično ima svoj okidač, uzrok – posledica, prolazna je, to je normalna reakcija na neki događaj i osoba nastavlja sa svojim životnim aktivnostima i više se ne oseća tužno nakon što je prošao uzrok ili je osoba pronašla način da se adaptira na novonastalu situaciju.
Depresija – Njoj ni ne treba neki određeni okidač, životni tok i ritam se menja, osoba nije u stanju da obavlja svakodnevne aktivnosti. Osećaj tuge, bezvoljnosti je preplavljuje na fizičkom, psihičkom nivou. Tuga je zdrava reakcija na neku životnu okolnost. Depresija je patološko stanje tuge i znak je psihičkog disbalansa, i ukoliko su simptomi izraženi i traju duže od 2 nedelje i utiču na naš život neophodno je potražiti stručnu pomoć.

Simptomi depresije:
- Učestala tuga i strepnja
- Osećaj beznadežnosti
- Osećaj krivice
- Poremećaj apetita i ishrane
- Smanjena fizička aktivnost
- Nesanica i buđenje u zoru
- Razmišljanje o samoubistvu
- Smanjena seksualna želja
- Smanjena želja za druženjem
Uzroci depresije:
- Nasledje
- Ukoliko osoba ima nisko samopoštovanje veće su šanse da na stresni događaj reaguje depresivno
- Bolesti
- Gubici
Najbitnije je da reakciju uskladimo sa situacijom. Kao što nije dobro negirati nepovoljnu situaciju i potiskivati emocije, tako nije dobro ni preterivati i pojačavati svoje emocije. Samo kada smo iskreni prema sebi radimo u svoju korist.