Kocka, problem koji je rešen. Vratimo se malo u prošlost prvo… Godina je 1992. Gradom grmi energija razaranja. Emotivnog, fizičkog… Umire mi otac. Pravo iz kuće izlećem u najbližu kockarnicu (dobro, ne može se nazvati kockarnicom, imala je samo poker aparate). Sedam za prvi aparat i gubim… Dobijam? Ne sećam se. Potiskujem bol gubitka oca. Sutra – ponovo. I tako dok se nisam zaposlio kao prodavac uličnog nakita i rukotvorina kod jednog divnog Srbina koji me prihvatio kao sina. Počinjem da ga potkradam da bih imao da se kockam, potpuno nesvestan. U transu.
Godine raspleta (devize, devize, devize…)
Slede „devedesete“ u punom sjaju. Neću lagati, bio sam uključen u promet deviza, jer nakon smrti oca ostali smo na ničemu, praktično. Novac koji „zaradim“ odlazi na – kocku. Otkrivam ručni poker, rulet i ajnc. Kockanje u bilijaru, kockanje „šlaga“… Cela priča. Da se zaustavim na trenutak i pomenem samo da mi je, mnogo godina kasnije objašnjeno (ukratko), da kocka ima veze sa mržnjom u porodici. Da, mrzeo sam ga što je umro, tako rano, u mojoj sedamnaestoj. Dobro, momak, primeri se, urazumi se… Stradaćeš. Ne… Nastavljam da se kockam. Kratak dvogodišnji period provodim bez kocke, ikakvog poroka praktično, bez cigareta.
Treniram aikido. Osećam se ponosno i lepo. Nakon dve godine „rovac“ se ponovo javlja, još jači. Napuštam aikido, počinjem da pušim i naravno – kockam. Sada već svestan da je „vrh osećaj“ to što gubim, ne što dobijam (ponekad). Aparati postaju sve „bolji“. Nisu to više „manja – veća“ austrijski aparati već prave male igre sa misijama i celim šarenišem okolo. Meni nikad bolje. Majka ćuti. Baka ćuti. Ja idem dalje… Sad su to već ozbiljne cifre i onda – opet pauza. Kao da me neko „odozgo“ povremeno opomene, nežno. Upisujem i završavam Višu školu, zapošljavam se preko studentske zadruge. Tu i tamo, možda umerenije, kockam i dalje.
Kocka – dvehiljadite
Sada već počinjem da preterujem. Kockarnica je inostrana, online. Računam – tamo mogu da blefiram jer mi čovek ne vidi lice i govor tela. Dobijam (u početku je uvek tako). Ozbiljna kocka. Uglavnom „Texas Hold’em no limit“. I… Uspevam da spucam svu ušteđevinu. Neka! Kažem sebi. Neka bude tako. Dok je narod grcao gladan, ja sam samo zujao „devize, devize…“. Sad se sve vraća. Karma. Ali… Počinjem da se zajmim za male sume, samo da bih mogao da pritiskam dugmiće i gledam kako nestaju novci u šarenim aparatima. Sramota me je već. Ali ne mogu da izdržim, „moram“ da kockam.
Kocka, HTB i PEAT centar
Nekim čudom, do mene dolazi informacija da „tamo neki“ ljudi rade tretmane, pominje se PEAT i Hipnoterapija. Ja se odlučujem da prihvatim priliku, poziv. Nije na meni da sudim ko je „dobar“ a ko „loš“, ali upoznajem tim „igrača“ takve „igre“ kojoj kocka, bilo koje vrste, nije dorasla. Prepuštam se. Radimo hipnoterapiju. Nakon malog broja seansi, skidam se sa kocke. Pardon, „skidaju“ me. Ne, nemam reči. Zajednički proces… Izbegavam da pretražujem internet da bih uopšte video šta je hipnoterapija a šta PEAT, šta su tačke uvida i kako to sve radi. Znam samo da sam nedavno imao „rovca“. Srednje jakog. Proluftirao sam ga kroz prozor. Prošetao malo. I gotovo.
Ne ulazim, niti ću ulaziti u analizu kakva je to mržnja prema sebi ili ocu bila („jer to samo produbljuje problem“) ali ja sam sada izlečeni kockar. Nedavno, drug me je pozvao da kockamo aparate zajedno… „Ne kockam se više, brale“, kažem mu, „ali pratiću te dok gubiš ha-ha, šalim se… ajde, možda dobiješ.“. Ulazimo u kockarnicu. On igra na uloge od desetak dinara po ruci (igrao sam na uloge dva i tri reda veličina veće, online) i posle nekog vremena počinje da me muči stomak. Kažem mu da moram da izađem na svež vazduh i on u tom trenutku (maltene istovremeno) – dobija. Vraća sve uložene pare i još je nešto „dobar“ preko. Srećom, izlazi napolje, izljubismo se i rastadosmo.
Nikad nikom tog pakla ne želim. Biti luzer i znati to a ipak kockati je … nemam reči za to. Hvala mom terapeutu Gordani Zirojević Knežević i želim sreću (pravu sreću) svima koji odluče da se manu ovog poroka. Da batale. Ako su u onih 1% koji uzimaju lovu, pa… i njima želim sreću.